Emocionalno jedenje, debljina i odnos prema hrani

Hrana nije samo izvor energije, povezana je i s užitkom, druženjem, obitelji i emocijama.

Povremeno je sasvim normalno jesti i kada nismo fiziološki gladni. Problem može nastati kada hrana postane jedan od glavnih načina suočavanja sa stresom, umorom, tugom, frustracijom, dosadom ili usamljenošću.

Zato emocionalno jedenje ne promatramo kao nedostatak volje, nego pokušavamo razumjeti što se događa prije nego što posegnemo za hranom i što nam je u tom trenutku zapravo potrebno.

Prepoznajete li se?

Možda:

• jedete i kada niste fiziološki gladni
• posežete za hranom kada ste pod stresom ili umorni
• imate izraženu žudnju za određenom hranom
• navečer jedete više nego tijekom dana
• jedete automatski, bez jasnog osjećaja gladi i sitosti
• ponekad imate osjećaj gubitka kontrole
• nakon jela osjećate krivnju ili razočaranje
• često započinjete nove dijete
• nakon razdoblja restrikcije ponovno dolazi do prejedanja.

Nije svaka snažna potreba za hranom emocionalna glad

Potreba za hranom može biti posljedica fiziološke gladi, neredovitih obroka, premalog unosa hrane, umora, nedostatka sna, stresa, navike, žudnje ili emocionalnog stanja.

Zato učimo razlikovati fiziološku glad, žudnju, emocionalno i automatsko jedenje te osjećaj gubitka kontrole nad hranom.

Začarani krug emocionalnog jedenja

Kod nekih osoba razvija se obrazac:

stres ili emocija → žudnja → jedenje ili prejedanje → kratkotrajno olakšanje → krivnja → restrikcija → ponovno izražena glad ili žudnja

Cilj nije zabraniti hranu, nego prepoznati obrazac i razviti više mogućnosti svjesnog i zdravijeg izbora.

Kada uključujemo integrativni nutricionističko-psihoterapijski pristup?

Ako se tijekom nutricionističkog savjetovanja pokaže da važnu ulogu imaju:

• kronični stres
• emocionalno jedenje
• jedenje kao način smirivanja ili nagrađivanja
• izražena žudnja
• automatsko jedenje
• epizode prejedanja ili gubitka kontrole
• ciklus restrikcije i prejedanja
• osjećaj krivnje ili izražena samokritičnost.

Posebno za osobe na farmakološkom liječenju debljine

Farmakološka terapija može značajno smanjiti fiziološku glad, žudnju i potrebu za hranom. Međutim, navike i emocionalni obrasci povezani s hranom ne moraju nestati automatski.

Ako su i dalje prisutni stresno ili emocionalno jedenje, automatsko posezanje za hranom, osjećaj gubitka kontrole, krivnja ili teškoće u odnosu prema hrani i tijelu, može se uključiti integrativni nutricionističko-psihoterapijski pristup.

Cilj je tijekom farmakološkog liječenja istodobno razvijati održive prehrambene navike, bolju regulaciju emocija i zdraviji odnos prema hrani, što može biti osobito važno za dugoročno održavanje postignutih promjena.

Kako radimo?

Nutricionistička procjena povezuje se s psihoterapijskim razumijevanjem emocionalnih i ponašajnih čimbenika koji utječu na odnos prema hrani i regulaciju tjelesne mase.

Rad prema individualnim potrebama može uključivati:

• prepoznavanje emocionalnih okidača
• razlikovanje fiziološke gladi, žudnje i emocionalne potrebe za hranom
• rad na automatskom i emocionalnom jedenju
• bihevioralne i psihoterapijske tehnike za regulaciju emocija i promjenu odnosa prema hrani
• razvoj alternativnih načina suočavanja sa stresom.

Dnevnik praćenja promjena prehrambenih i životnih navika

U integrativnom programu koristi se strukturirani dnevnik kojim pratimo povezanost između:

prehrane – gladi – sitosti – žudnje – emocija – stresa – sna – ponašanja.

Dnevnik može uključivati obroke, intenzitet gladi i sitosti, žudnju, emocije, stres, san i umor te situacije koje prethode emocionalnom jedenju ili osjećaju gubitka kontrole.

Cilj dnevnika nije dodatno kontrolirati hranu, nego prepoznati:

Naš cilj

Cilj nije savršen odnos prema hrani niti potpuna kontrola.

Želimo Vam pomoći da:

• bolje prepoznajete glad i sitost
• razumijete vlastite okidače
• smanjite automatsko i emocionalno jedenje
• razvijete više načina suočavanja sa stresom i emocijama
• smanjite krivnju i samokritičnost
• razvijete fleksibilniji odnos prema hrani i tijelu
• postupno izađete iz ciklusa restrikcije i prejedanja
• razvijete navike koje je moguće dugoročno održavati.

Ne želimo da hrana, dijeta ili tjelesna masa budu još jedan izvor stresa. Želimo da briga o sebi postane ulaganje u tjelesno i mentalno zdravlje, kvalitetu života i dugovječnost.