Što nakon prestanka uzimanja lijekova za mršavljenje?

Održavanje postignute tjelesne mase treba promatrati kao novu, aktivnu fazu liječenja za koju je potreban dobar i individualno prilagođen plan.

Lijekovi za liječenje debljine, poput semaglutida, liraglutida i tirzepatida (Ozempic, Wegovy, Saxenda i Mounjaro), mnogim osobama pomažu da osjećaju manje gladi, dulje ostanu siti i lakše smanje unos hrane. Mogu ublažiti i česte, nametljive misli o hrani, koje se ponekad nazivaju „bukom hrane”.

Međutim, što se događa kada se doza lijeka smanji ili se terapija prekine?

Kod mnogih osoba glad se ponovno pojača, a dio izgubljenih kilograma može se vratiti. To ne znači da je osoba bila nedovoljno uporna niti da je liječenje bilo neuspješno. Riječ je o očekivanoj reakciji tijela nakon prestanka djelovanja lijeka.

Zato održavanje postignute tjelesne mase treba promatrati kao novu, aktivnu fazu liječenja za koju je potreban dobar i individualno prilagođen plan.

Zašto se nakon prestanka terapije glad može vratiti?

Lijekovi koji djeluju poput hormona GLP-1 (engl. glucagon-like peptide-1 – hrv. glukagonu sličan peptid 1) – agonisti receptora GLP-1 – utječu na centre za glad i sitost, usporavaju pražnjenje želuca te pomažu regulirati šećer u krvi i apetit.

Dok osoba uzima terapiju, može primijetiti:

• manju glad
• raniji osjećaj sitosti
• manje porcije
• manje želje za određenom hranom
• manje razmišljanja o hrani
• manju potrebu za grickanjem ili prejedanjem.

Nakon smanjenja doze ili prestanka terapije učinak lijeka postupno slabi. Glad se može pojačati, porcije ponovno postati veće, a hrana češće zaokupljati misli.

Istodobno, tijelu nakon gubitka kilograma treba manje energije nego prije. Organizam se prirodno pokušava vratiti na prijašnju tjelesnu masu. Zbog toga održavanje nove tjelesne mase može biti teže nego samo mršavljenje.

Povratak kilograma nije znak slabosti

Istraživanja pokazuju da se kod mnogih osoba nakon prekida liječenja vraća dio izgubljene tjelesne mase.

U velikom istraživanju gotovo polovica osoba sa šećernom bolešću tipa 2 i gotovo dvije trećine osoba bez šećerne bolesti prekinule su liječenje GLP-1 lijekovima tijekom prve godine. Razlozi su bili različiti – od probavnih tegoba i troškova do dostupnosti terapije i osobnih okolnosti.

Nakon prestanka uzimanja semaglutida sudionici jednog istraživanja tijekom sljedeće godine vratili su približno dvije trećine prethodno izgubljene tjelesne mase.

Slični rezultati zabilježeni su i kod tirzepatida. Osobe koje su prekinule terapiju počele su ponovno dobivati na tjelesnoj masi, dok su osobe koje su nastavile liječenje uglavnom uspjele održati ili dodatno poboljšati postignuti rezultat.

Ovi podaci potvrđuju da je debljina kronična bolest koja zahtijeva dugotrajno praćenje. Kao i kod povišenog krvnog tlaka ili šećerne bolesti, prestankom uzimanja lijeka prestaje i dio njegova učinka.

Terapiju za liječenje debljine ne treba prekidati samostalno. O smanjenju doze, promjeni lijeka ili prestanku liječenja uvijek treba razgovarati s liječnikom.

Kako se pripremiti za razdoblje nakon terapije?

Najbolje je napraviti plan prije smanjenja doze ili prekida lijeka. Plan bi trebao obuhvatiti prehranu, tjelesnu aktivnost, praćenje zdravstvenog stanja te emocionalne i psihološke čimbenike povezane s jedenjem.

1Složite obroke koji će vas dulje zasititi

Nakon prestanka terapije obroci trebaju biti dovoljno hranjivi i zasitni. Pretjerano male porcije ili stroge zabrane mogu dovesti do još izraženije gladi i kasnijeg prejedanja.

U većinu glavnih obroka pokušajte uključiti:

• izvor proteina
• povrće
• izvor složenih ugljikohidrata
• malu količinu kvalitetnih masnoća.

Izvori proteina mogu biti riba, jaja, piletina, puretina, nemasno meso, svježi sir, jogurt, mahunarke ili tofu.

Kao izvor ugljikohidrata mogu se koristiti integralni kruh, zobene pahuljice, krumpir, riža, tjestenina, heljda, proso ili druge žitarice. Nije potrebno potpuno izbaciti ugljikohidrate. Njihovo pretjerano izbjegavanje kod nekih osoba može pojačati glad, želju za slatkim i večernje prejedanje.

Povrće, voće, mahunarke i cjelovite žitarice osiguravaju vlakna i povećavaju volumen obroka. Vlakna treba povećavati postupno i pritom piti dovoljno tekućine.

2Pronađite raspored prehrane koji vam odgovara

Ne postoji jedan raspored obroka koji odgovara svima.

Nekim osobama odgovaraju tri glavna obroka, dok je drugima potreban i jedan planirani međuobrok. Važno je spriječiti izrazitu glad zbog koje se kasnije teško kontroliraju količina i izbor hrane.

Obratite pozornost na sljedeće:

• Preskačete li obroke tijekom dana?
• Jeste li navečer izrazito gladni?
• Sadrže li obroci dovoljno proteina i povrća?
• Jedete li zbog fizičke gladi ili zbog stresa i emocija?
• Kako na apetit utječu umor i manjak sna?
• Kod žena, mijenjaju li se glad i želja za hranom tijekom menstrualnog ciklusa?

Odgovori na ova pitanja mogu pomoći nutricionistu da prehranu prilagodi vašim stvarnim potrebama.

3Planirajte međuobrok ako vam je potreban

Međuobrok nije obvezan, ali može biti koristan ako između glavnih obroka osjećate izraženu glad.

Dobar međuobrok može biti:

• grčki jogurt ili skyr s voćem
• svježi sir i povrće
• voće i manja količina orašastih plodova
• kefir sa zobenim pahuljicama
• humus s povrćem ili integralnim krekerima
• kuhano jaje i kriška integralnog kruha.

Planirani međuobrok može spriječiti impulzivno posezanje za hranom kada glad postane prejaka.

Hrana pritom ne treba biti samo „zdrava”. Treba biti i ukusna, dostupna i prilagođena svakodnevnom životu. Dugoročno održiva prehrana ne temelji se na stalnim zabranama.

4Čuvajte mišićnu masu

Tijekom mršavljenja, uz masno tkivo, može se izgubiti i dio mišićne mase. Zato su dovoljan unos proteina i redovito kretanje važni tijekom i nakon liječenja.

Posebno se preporučuju:

• hodanje
• vježbe snage prilagođene zdravstvenom stanju
• vožnja bicikla
• plivanje
• hodanje desetak minuta nakon obroka
• češće ustajanje i prekidanje dugotrajnog sjedenja.

Ne morate odmah imati savršen program vježbanja. Bolje je započeti s malim ciljem koji možete redovito provoditi nego s velikim planom od kojeg ćete brzo odustati.

5Pratite promjene bez svakodnevnog pritiska

Redovito praćenje pomaže da se promjene uoče na vrijeme. To ne znači da se morate svakodnevno vagati ili biti stalno opterećeni brojkama.

Ovisno o individualnom planu, može se pratiti:

• tjelesna masa jednom tjedno
• opseg struka
• sastav tijela
• šećer i masnoće u krvi
• krvni tlak
• razina gladi i sitosti
• epizode prejedanja
• san, stres i tjelesna aktivnost.

Dobro je unaprijed dogovoriti raspon tjelesne mase koji se smatra stabilnim. Jedno odstupanje na vagi nije razlog za zabrinutost. Važniji je smjer u kojem se tjelesna masa kreće tijekom nekoliko tjedana.

Ako se kilogrami postupno vraćaju, nije potrebno čekati da se vrati sva izgubljena tjelesna masa. Ranije javljanje liječniku i nutricionistu omogućuje pravodobnu prilagodbu plana.

6Razlikujte fizičku i emocionalnu glad

Nakon prestanka lijeka mogu se ponovno pojaviti stari obrasci jedenja:

• jedenje zbog stresa
• posezanje za hranom zbog tuge, ljutnje ili usamljenosti
• večernje prejedanje
• jedenje kao nagrada
• osjećaj krivnje nakon obroka
• razmišljanje „sve ili ništa”.

Fizička glad obično se razvija postupno i može se zadovoljiti različitim vrstama hrane. Emocionalna glad često se pojavljuje naglo i usmjerena je na točno određenu hranu, primjerice slatkiše ili grickalice.

Kada se dogodi prejedanje, važno je ne kažnjavati se preskakanjem sljedećeg obroka ili pretjeranim ograničavanjem hrane. Korisnije je pokušati razumjeti što je prethodilo prejedanju:

• Jesam li tijekom dana dovoljno jela?
• Jesam li izbjegavala ugljikohidrate?
• Jesam li bila umorna ili pod stresom?
• Što sam osjećala neposredno prije jedenja?
• Je li mi u tom trenutku trebala hrana ili neki drugi oblik podrške?

Svjesno jedenje, mindfulness, kognitivno-bihevioralne tehnike i pristup usmjeren na samosuosjećanje mogu pomoći u prepoznavanju i postupnom mijenjanju ovih obrazaca.

7Obratite pozornost na san i stres

Nedovoljno sna i dugotrajan stres mogu pojačati glad, želju za kaloričnom hranom i impulzivno jedenje.

Zato plan održavanja tjelesne mase ne bi trebao uključivati samo hranu i vježbanje. Važni su i:

• redovit ritam spavanja
• dovoljno vremena za odmor
• smanjenje dugotrajnog sjedenja
• planiranje obroka
• tehnike opuštanja
• podrška obitelji i bliskih osoba
• stručna pomoć kada je potrebna.

Kada se ponovno javiti liječniku?

Liječniku se treba javiti ako se nakon smanjenja doze ili prekida terapije pojave:

• vrlo izražena ili stalna glad
• ubrzano povećanje tjelesne mase
• česte epizode prejedanja
• pogoršanje šećera u krvi
• porast krvnog tlaka ili masnoća u krvi
• značajno pogoršanje raspoloženja
• osjećaj da vlastitim strategijama više ne možete održavati postignuti rezultat.

Liječnik tada može procijeniti treba li nastaviti liječenje, prilagoditi dozu, promijeniti lijek ili pojačati druge oblike stručne podrške.

Zaključak

Nakon prestanka lijeka glad se može ponovno pojačati, a dio izgubljenih kilograma vratiti. To nije znak slabosti, nedostatka volje ni neuspjeha.

Tijelo se nakon mršavljenja pokušava vratiti na prijašnju tjelesnu masu. Zato održavanje rezultata zahtijeva plan koji uključuje zasitne obroke, dovoljno proteina i vlakana, očuvanje mišića, redovito kretanje, kvalitetan san i rad na emocionalnim obrascima jedenja.

Najbolji rezultati postižu se kada liječnik, nutricionist i, prema potrebi, psihoterapeut zajedno s pacijentom naprave individualan plan. Cilj nije savršenstvo, nego pravodobno prepoznati poteškoće i postupno graditi navike koje se mogu održavati u stvarnom životu.